Šta je GPRS?

GPRS je, kako se često naziva, "druga i pol" generacija mobilne telefonije. GSM kao takav opravdao je očekivanja u pogledu prijenosa glasa, no posljednjih godina primijećen je, naravno, sve veći trend prijenosa podataka preko mobilnih telefona: od slanja i primanja faksova, preko spajanja na Internet kako bi se pročitala elektronička pošta, pa do korištenja WAP-a. Osim toga, ručna računala (PDA) doživjela su snažnu ekspanziju, te sve veći broj korisnika želi pristupati raznim informacijskim uslugama koristeći upravo tu kombinaciju, PDA računalo i mobitel. GSM je tu, na žalost, ozbiljno ograničen: kapacitet prijenosa podataka od 9600 bps ni u kojem slučaju nije dovoljan. I tu u priču ulazi GPRS - General Packet Radio Service, nadgradnja GPRS sustava koja omogućava brži prijenos podataka, no realiziran na ponešto drugačiji način. Naime, vaš je mobilni telefon praktički uvijek online, odnosno veza s Internetom ostvaruje se za sekundu-dvije, slično kao kod ISDN-a.

 

GPRS protiv HSCSD-a?

Naravno, postoji nekoliko putova kojima GSM operateri mogu krenuti kako bi svojim korisnicima omogućili brže podatkovne usluge i mobilni Internet. Jedno od rješenja koje im stoji na raspolaganju je i HSCSD (High Speed Circuit Switched Data) što je, u početku, čak i osjetno manja investicija jer se radi samo o nadogradnji softvera, a i HSCSD telefoni trenutačno još uvijek nude veće brzine prijenosa nego današnji prvi GPRS telefoni. S druge pak strane, GPRS je sa stajališta tehnologije zanimljiviji jer lagano kreće k onome što bi za koju godinu trebala ponuditi 3G telefonija, dakle UMTS (Universal Mobile Telecommunications System). Većina europskih operatera tako će već do ljeta - baš poput VIPneta - imati funkcionalnu GPRS mrežu, a poneki će možda to kombinirati i sa HSCSD uslugom. Dodatna prednost GPRS-a jest što se može selektivno uvoditi: baš kao što je VIPnet krenuo s testom na području Zagreba (a testno područje će se širiti, tako da do kraja ljeta pokrije cijelu Hrvatsku), GSM operateri mogli bi odlučiti da u početku GPRS uslugom pokriju samo urbane dijelove zemlje. GSM mreža "zna" na kojem području postoji GPRS signal tako da ga mobilni telefon može "nanjušiti" i ponuditi GPRS usluge samo u slučaju postojanja GPRS podrške na određenom području.

Krajnjim je korisnicima najzanimljiviji podatak da GPRS, teoretski, podržava brzine prijenosa podataka i do 170 Kbit/s, te da su korisnici stalno online. U praksi, treba ipak znati da će mobiteli koji će se pojavljivati u većem dijelu ove godine podržavati 2 kanala za prijem podataka. Budući da jedan GPRS kanal omogućava prijenos do brzine od 13.4 Kbit/s, ti će mobiteli - kakvi su Motorola Timeport 260 koju smo imali na testu i Ericsson R520m - zasad, dakle, omogućiti propusnost do otprilike 26.8 Kbit/s u prijemu podataka, što je tek nešto slabije od modema kapaciteta 28800 bps. Za slanje se uvijek koristi jedan kanal (ili - vremenski isječak), dakle, 13.4 Kbit/s, što i nije veliko ograničenje, budući da se velika količina podataka uglavnom - kada mobitel povežemo s prijenosnim ili ručnim računalom - prenosi upravo prema korisniku, a ne od njega. Krajem ove godine pojavit će se i GPRS telefoni s podrškom za 3 kanala (40.2 Kbit/s) i 4 kanala (53.6 Kbit/s), a VIPnet je, primjerice, najavio kako će sukladno tome povećavati raspoloživost kanala u GPRS mreži. Valja, naravno, znati da su sve ove brzine koje se spominju - teoretske. Ukoliko se veći broj korisnika u krugu pokrivanja iste ćelije pokuša istovremeno koristiti GPRS uslugom, vremenski isječci, tj. kapaciteti mreže, raspodijelit će se među njima. To znači da uvijek, naravno, postoji mogućnost da će prijenos podataka teći sporije od očekivanog.

Korisnicima mobilnog Interneta bit će najvažnije dobro razumjeti kako se prijenos podataka putem GPRS-a naplaćuje. GPRS se tarifira ovisno o količini prenesenih podataka što je, na kraju krajeva, mnogo pravednije od klasične podatkovne veze putem GSM-a, zato što ćete platiti samo one podatke koje ste zaista i prenijeli - bez obzira na to koliko je taj prijenos trajao. To znači da, u konačnici, ako baš niste jako nestrpljivi, i nije toliko bitno imate li GPRS mobitel koji, primjerice, podržava 2 ili 3 kanala. Onaj koji bi podržavao prijenos preko 3 vremenska isječka brže će prenijeti podatke od onoga koji podržava samo 2, ali na kraju će vas taj prijenos podataka stajati - isto. Budući da GPRS usluga zasad još nije komercijalna, o konkretnim cijenama se može tek nagađati - posebice imamo li u vidu novi način tarifiranja usluga, po kojemu će korisnik plaćati prenesenu informaciju, a ne vrijeme koje mu je bilo potrebno da do nje dođe.

Sustav tarifiranja kod matične VIPnetove kompanije, austrijskog Mobilkoma, primjerice, takav je da korisnik može odabrati želi li platiti određenu mjesečnu pretplatu za prenesenih 3 MB podataka, ili tek oko 60 posto veću pretplatu, ali s mogućnošću prijenosa do 50 MB podataka mjesečno; dodatni megabajti se u oba slučaja dodatno naplaćuju. Drugi sustav tarifiranja čini nam se vrlo povoljnim za one koji često koriste mobilni Internet! Konkretne cijene zasad ne spominjemo, budući da i ne moraju biti relevantne u slučaju VIPneta, tako da ćemo ipak radije pričekati ljeto i službenu objavu cijena.

WAP na krilima GPRS-a

Naša prva iskustva s GPRS-om stekli smo koristeći Motorolin Timeport 260, jedini GPRS mobitel koji je trenutačno komercijalno dostupan na tržištu u Europi. (No, do polovice godine pojavit će se još mnogi modeli, od kojih je većina najavljena na nedavnom sajmu CeBIT; primjerice, to su Ericsson R520m, Ericsson T39s, Siemens S45, Nokia 6310 i 8310, i tako dalje.) Na prvi pogled, mobitel se ne razlikuje od ostalih, no kada je GPRS signal dostupan u stand by načinu Timeport 260 to jasno daje do znanja dodatnom oznakom "GPRS".

"Jedina" druga promjena koju ćete na GPRS mobitelu kao takvom primijetiti kada ga počnete koristiti jest - osjetno brži WAP. Naravno, WAP je i dalje ograničen malim ekranom, no spajanje na stranice bilo je prilično brzo; najveće se ubrzanje vidi baš prilikom prijenosa sadržaja stranice. Unatoč relativno maloj veličini WML (WAP) stranica, razlika između učitavanja na WAP-u preko podatkovne veze i WAP-u preko GPRS-a prilično je očita. U praksi, mobitel za otprilike sekundu-dvije ostvaruje početnu vezu, u usporedbi s klasičnim spajanjem putem "modema" ugrađenog u GSM, koje traje minimalno oko pola minute; prva bi se WAP stranica kojoj bismo pristupali učitavala nešto dulje jer se uspostavlja veza sa APN poslužiteljem (Access Point Name), što je računalo koje možemo shvatiti kao neku vrstu GPRS gatewayja koje povezuje vaš mobilni telefon sa svijetom Interneta, no kada smo krenuli po linkovima koji se nalaze na VIP-ovom WAP portalu, sve je išlo prilično brzo! WAP tako jednostavno postaje ugodniji za korištenje i - prilično upotrebljiv!

U kombinaciji s odgovarajućim uslugama, WAP+GPRS ispunjava mnoga naša očekivanja. Primjerice, VIPnet je krajem ožujka također predstavio prvi m-commerce sustav u Hrvatskoj - mogućnost kupovine karata za Gavellu i naručivanja cvijeća putem WAP-a - a takve  usluge još će više smisla dobiti širenjem GPRS-a. Brže učitavanje WAP stranica otvara vrata još mnogim novim uslugama; primjerice, Motorolin portal MyTimeport.com, na kojemu možete potpuno besplatno stvoriti svoju zbirku omiljenih WAP linkova, telefonski imenik, kalendar i planer, sada je zaista i upotrebljiv u praksi i može kod manje zahtjevnih korisnika koliko-toliko zamijeniti neki planer ili PDA računalo. Jednostavno ćete putem weba urediti svoj popis omiljenih WAP linkova ili kalendar, a potom mu pristupati s mobitela - i to, zahvaljujući GPRS-u, prilično brzo. Na budućim GPRS modelima bit će na raspolaganju i e-mail aplikacije i mogućnost sinkronizacije s kalendarima na Internetu ili intranetu vaše tvrtke te vjerojatno još pokoja aplikacija koja bi, zbog GPRS-a, mogla biti itekako korisna.

Dok smo "surfali" WAP stranicama, mogli smo bez problema primiti glasovni poziv, te se kasnije ponovno vratiti u WAP browser. U slučajevima kada je GPRS usluga nedostupna, WAP se, naravno, može koristiti putem klasične podatkovne "modemske" veze - CSD (Circuit Switched Data), baš kao i na ranijim modelima mobitela. Motorola Timeport 260 s kojom smo se intenzivno "igrali" će tako, primjerice, sama zaključiti na koji se način spojiti na WAP, pri čemu GPRS ima prednost. Valja naglasiti da je prema ikonama na ekranu mobitela prilično lako prepoznati koristi li se GPRS ili CSD kao način spajanja na WAP ili bilo koja druga podatkovna usluga - tako da je prilično jasno što ćete i na koji način platiti.

Računalo i GPRS

GPRS svoj pravi smisao, naravno, zapravo dobiva tek nakon spajanja s osobnim računalom, što će biti posebno korisno onima s prijenosnim računalima. Za spajanje na Internet koristili smo računalo s operativnim sustavom Windows 2000, premda bi procedura, naravno, izgledala potpuno jednako i da smo koristili Windowse 98 ili Windows Millennium. Motorolu Timeport 260 GPRS spojili smo na računalo korištenjem serijskog kabla, koji se isporučuje uz ovaj mobitel, te smo instalirali priloženi softver - Motorola GPRS Wizard. To je aplikacija koja olakšava stvaranje veze u Dial-up Networking aplikaciji i omogućava podešavanje parametara specifičnih za GPRS vezu.

Stvaranje dial-up veze proteklo je bez ikakvih problema. Jedino što smo morali napraviti jest upisivanje odgovarajućih parametara: ime APN servera, te odrediti hoćemo li koristiti dinamičko ili statičko dodjeljivanje adresa. Odlučili smo se za dinamičku dodjelu adresa prilikom ostvarenja veze. Također, morali smo konfigurirati i sam TCP/IP protokol, baš kao što to činimo prilikom stvaranja klasične modemske veze, upisivanjem adrese DNS poslužitelja. Moguće je vrlo detaljno podesiti sve parametre rada GPRS usluge, poput razine pouzdanosti, maksimalnog protoka podataka i slično; radi se o unaprijed definiranim postavkama čijim se odabirom, prema uputama mobilnog operatera, dodatno mogu poboljšati pojedini aspekti rada GPRS veze. No, u ovom trenutku sve smo parametre ostavili na njihovim standardnim vrijednostima - subscribed, dakle, ono što mobilni operater standardno podrazumijeva za pojedini aspekt usluge.

Došao je konačno i čas spajanja na Internet. Računalo prilikom spajanja, naravno, ne "bira" nikakav klasičan telefonski broj, već GPRS aparatu jednostavno šalje naredbu *99#, koja ga "tjera" da uspostavi GPRS vezu. Spajanje je bilo brzo i učinkovito; za spajanje putem GPRS-a trebalo nam je otprilike jednako vremena kao za spajanje preko ISDN-a. Sama veza uspostavljena je za dvije-tri sekunde, te se uskoro u trayju pojavila poznata ikona koja pokazuje status pozivne veze. Istovremeno, Timeport 260 na svojem je ekranu uz poruku "Connected" ispisao IP adresu koja nam je bila dodijeljena. Na displeju mobitela nakon toga se pojavila poruka "GPRS Data Session"; Motorola se sretno i spretno "zakvačila" na GPRS.

Prvi testovi pokazali su da GPRS veza radi sasvim solidno, makar povremeno ne i savršeno - ali uzmimo u obzir da smo ovaj test provodili samo nekoliko dana nakon što je VIPnetova GPRS mreža puštena u pokusni rad! Budući da Motorola Timeport 260 podržava dva kanala za download, dakle za tijek podataka prema mobilnom telefonu, ukupna je teoretska propusnost ovakve GPRS veze 26.8 Kbit/s (jedan GPRS kanal ima propusnost od 13.4 Kbit/s). Malo smo se poigrali programima za elektroničku poštu, Internet Explorerom i sličnim aplikacijama.

Iako u testu nismo postigli očekivane rezultate - ipak, GPRS mreža je tek u prvim danima pokusnog rada - naš je prvi dojam da je razlika u brzini u odnosu na klasičnu GSM vezu odmah primjetna! Naime, prenoseći pokusnu datoteku s našeg poslužitelja, dobili smo kapacitet prijenosa do 2 KB/s (kilobajta u sekundi) na već sažetim datotekama, što, dakle, još ne odgovara baš u potpunosti kapacitetu našeg testnog GPRS-a, ali ipak smo na ovaj način mogli u prosjeku prenijeti 120 kilobajta u minuti, što u odnosu na klasičan GSM (9.6 Kbit/s, kilobita u sekundi, tj. oko 0.9 kilobajta u sekundi, odnosno oko 57 KB u minuti) čini više nego dvostruko povećanje. Jesu li ove vrijednosti malene ili velike ovisi prije svega o tome što ćete raditi koristeći GPRS, no smisao "mobilnog Interneta" je u mogućnosti brzog čitanja elektroničke pošte, te ugodnijeg surfanja po webu - a GPRS ovdje definitivno značajno popravlja situaciju.

Isplativost ovakvog spajanja na Internet ovisit će, naravno, prije svega o cijenama korištenja GPRS-a koje će biti objavljene prilikom puštanja VIPnetove GPRS mreže u komercijalni rad (najvjerojatnije) u kolovozu, no naš je dojam da će se upgrade na GPRS mobitel isplatiti svim poslovnim korisnicima koji često putuju te sa sobom nose prijenosno računalo i žele često skinuti elektroničku poštu ili pogledati neku web stranicu. Potencijali GPRS-a veliki su; čak i u ovako ranoj, testnoj fazi, ove brzine zasjenjuju ono što bismo dobili klasičnom GSM vezom. Možda ne djeluju naročito "glamurozno" za korisnike računala i Interneta, no ipak valja imati na umu kako se ovdje radi o bežičnoj, mobilnoj komunikaciji, u kojoj vrijede ponešto drugačiji zakoni, te da je ovo značajan korak naprijed. Pojavom GPRS modela s podrškom za više vremenskih isječaka, mobilni će Internet preko GPRS-a postati još brži; krajem godine trebao bi se čak približiti modemima koji rade preko fiksne mreže.

GPRS mobitel u kombinaciji s Palmom

Kada su stvari s računalom radile dobro, odlučili smo otići korak dalje. Pravi je smisao GPRS-a u mobilnom Internetu, pa smo željeli provjeriti kako će "stvar" raditi u kombinaciji s PDA ručnim računalom kakav je Handspringov Visor, ili - uostalom - bilo koje PalmOS kompatibilno računalo. Problemi su se pojavili odmah na prvom koraku: GPRS veza nije klasičan tip veze. Naime, kako smo već rekli, prilikom ostvarivanja GPRS veze mobitel ne "bira" tipičan telefonski broj, već mu je potrebno samo poslati naredbu kojom će se povezati s APN poslužiteljem koji je bitan za GPRS. No, za PalmOS ne postoje nikakve dodatne aplikacije koje bi pojednostavile postupak konfiguracije ručnog računala za rad u kombinaciji s GPRS mobitelom kakva je Motorola Timeport 260. Osim toga, Palmova "Network" aplikacija prilično je, reći ćemo tako - blesava. Naime, očekuje od nas da upišemo "telefonski broj". Tražeći na Internetu odgovarajuće upute, ili barem nešto od čega bismo krenuli, bili smo zapravo prilično obeshrabreni: na jednim smo stranicama čak naišli na informaciju da je nemoguće uspješno "spariti" GPRS mobitel i PalmOS računalo!

Stoga nam nije preostalo ništa drugo nego da zasučemo rukave i pokušamo sami nekako riješiti stvari jer na Internetu nije bilo baš nikakvih uputa. Problem je u tome što se u praksi pokazalo da nije dovoljno Visoru ili Palmu reći da umjesto klasičnog telefonskog broja jednostavno bira kôd "*99#" koji nam je potreban za ostvarivanje GPRS veze. Stoga smo detaljno "prošetali" kroz sve mrežne postavke koje su na raspolaganju na PalmOS-u.

Glavni je "problem" u tome što je prilikom ostvarivanja veze potrebno mobitelu poslati i ostale konfiguracijske parametre, poput imena APN poslužitelja, tako da smo se morali upustiti i u pisanje vlastitog skripta za ostvarivanje GPRS veze. Iz tog skripta potrebno je mobitelu poslati dosta zapetljanu AT naredbu (AT+CGDCONT=1,"IP","gprs.vipnet.hr","0.0.0.0",0,0) koja postavlja te početne parametre, odnosno "obavještava" mobitel o imenu APN poslužitelja, te da se koristi IP protokol i dinamičko dodjeljivanje IP adresa.

Također, problem je u tome što ovakav način GPRS spajanja, kakav smo mi uspjeli postići, neće raditi na PalmOS računalima s operativnim sustavom starijim od verzije 3.3. Zbog načina na koji su realizirane infracrvene veze pod PalmOS operativnim sustavom, na žalost u PalmOS-u 3.1 (koji je ugrađen u Visora i Visora Deluxe) nismo uspjeli podesiti GPRS vezu jer se osnovnoj mrežnoj aplikaciji na tim računalima ne može na jednostavan način "objasniti" da za komunikaciju s mobitelom ne koristi infracrveni "modem", već običnu izravnu infracrvenu vezu; na računalima s PalmOS-om verzije 3.3 ili novije (Visor Prism, Platinum i sva nova Palm računala ili ona čiji se OS može nadograditi) ovakav će način spajanja, međutim, savršeno raditi jer ona znaju koristiti infracrvenu vezu na način koji više odgovara našoj Motoroli Timeport 260. Računalima sa starijim PalmOS-om (3.1) može se djelomično pomoći korištenjem jednog besplatnog programa koji omogućava "Network" aplikaciji da odmah krene na izvršavanje našeg skripta te tako pošalje odgovarajuće naredbe modemu, no i ovdje smo naletjeli na problem: stari PalmOS, čini se, ne želi poslati AT naredbu dulju od tridesetak znakova, a starija Palmova računala kao i prvi Handspringovi Visori nisu, na žalost, nadogradivi na noviju verziju PalmOS-a.

Problema u povezivanju GPRS mobitela s PDA računalom je, dakle, bilo, tako da je to područje na kojem će se ponešto trebati promijeniti kako bi prosječan korisnik mogao ugodno koristiti ovakvu kombinaciju uređaja. Korisnici PalmOS-a 3.5 ili novijeg ne bi trebali imati nikakvih problema (kad GPRS u Hrvatskoj bude pušten u komercijalni rad, u PC Chipu ćete, naravno, pronaći detaljne upute za konfiguriranje vašeg PDA računala, uključujući i odgovarajući skript), dok se na rješavanju problema koji muči PalmOS 3.1 aktivno radi - i u našoj redakciji i na nekim relevantnim PalmOS forumima u svijetu.
 

Mobilna GPRS radionica

Odlučili ste svoje osobno računalo, prijenosno računalo ili dlanovnik spojiti na Internet korištenjem GPRS usluge jednog od naših GSM operatera. Bez obzira za koji GPRS telefon ste se odlučili, podešavanje računala ili dlanovnika za korištenje GPRS usluge ne razlikuje se mnogo od podešavanja za "klasično" spajanje na Internet, no ipak je potrebno obratiti pažnju na neke specifičnosti GPRS veze. U našim smo testiranjima iskušali nekoliko kombinacija različitih dlanovnika i GPRS mobitela

Način podešavanja računala ili dlanovnika za korištenje GPRS veze može se donekle razlikovati ovisno o modelu GPRS telefona za koji ste se odlučili. Naša iskustva pokazuju kako neki telefoni zahtijevaju složeniji postupak konfiguriranja, dok je kod drugih sve prilično jednostavno. Osim toga, prilikom podešavanja stolnog ili prijenosnog računala za korištenje GPRS veze najčešće nema nikakvih problema budući da se uz sve GPRS telefone koji trenutačno postoje na tržištu i predviđeni su za povezivanje s računalom dobiva CD s odgovarajućim softverom i "čarobnjacima" koji olakšavaju ili gotovo u potpunosti automatiziraju postupak

konfiguriranja računala za GPRS.

No, kao što ćemo vidjeti, do problema obično dolazi kod određenih modela dlanovnika kod kojih je cijelu proceduru konfiguriranja potrebno obaviti ručno.

Prije nego što se upustite u podešavanje bilo računala bilo dlanovnika za pristup Internetu preko GPRS veze, potrebno je znati sve parametre koji će vam biti nužni za ostvarivanje takve veze. Za početak, to je ime APN poslužitelja, potom adresa DNS poslužitelja, te vaše korisničko ime i lozinka. APN poslužitelj (Access Point Name) jednostavno je ime računala koje služi kao "veza" između vašeg GPRS telefona i Interneta; to se računalo nalazi kod vašeg mobilnog operatera, služi kao gateway prema Internetu a njegova je adresa nužna kako biste uopće mogli koristiti GPRS. Potom, DNS poslužitelj vrši istu dužnost kao i kada se inače spajate na Internet: pretvara domenske adrese u IP adrese.

 

"Čudna" naredba za spajanje

Vrlo često je na samom mobitelu ili u priloženim driverima za računalo moguće detaljno podesiti sve aspekte GPRS veze, poput razine pouzdanosti, maksimalnog protoka podataka i slično - radi se o unaprijed definiranim postavkama čijim se odabirom, prema uputama mobilnog operatera, dodatno mogu poboljšati pojedini aspekti rada GPRS veze. No, ukoliko od svojeg GSM operatera niste dobili drugačije upute, potrebno je sve parametre ostaviti na njihovim standardnim vrijednostima - obično se ta opcija naziva: subscribed - dakle, to je ono što mobilni operater podrazumijeva za pojedini aspekt usluge. Trenutačno niti u slučaju HTcroneta niti u slučaju VIP-a nije potrebno daljnje podešavanje tih parametara.

Budući da je GPRS telefon praktički stalno povezan na GPRS uslugu, APN poslužitelj i Internet kao takav, da biste zaista počeli koristiti GPRS potrebno mu je jedino dati naredbu da započne s korištenjem GPRS-a. To, zapravo, znači da je ipak potrebno izvesti mali postupak "spajanja", odnosno zadavanje finalne naredbe za spajanje, a ta procedura u slučaju GPRS-a traje otprilike kao i kod digitalnih ISDN veza: oko dvije sekunde. Računalo, dakle, prilikom spajanja ne "bira" nikakav klasičan telefonski broj, već GPRS mobitelu jednostavno šalje naredbu koja ga "tjera" da uspostavi GPRS vezu. Bez obzira za koji ste se mobitel odlučili, ta je naredba uvijek ista: *99#. Načelno, čak i ako niste dobili nikakav dodatni softver za računalo uz svoj GPRS mobitel, to znači da ćete GPRS vezu uspostaviti jednostavno tako da u Dial-Up Networkingu upišete *99# kao "broj telefona" koji se poziva, te podesite ostale parametre GPRS veze (poput DNS poslužitelja, korisničkog imena i lozinke).

Situacija 1: Osobno računalo + GPRS mobitel

Kroz nekoliko sljedećih primjera prikazat ćemo par konkretnih situacija i načina povezivanja GPRS telefona s osobnim računalima i dlanovnicima. U našim smo testovima koristili dva GPRS mobitela: Motorolu Timeport T260 i Ericsson R520m/T39m (radi se o softverom identičnim modelima). To znači da će se upute za vaš mobitel, ukoliko koristite neki drugi model, možda neznatno razlikovati, ali u osnovi način konfiguriranja koji je ovdje opisan trebao bi i dalje vrijediti.

Naš odabir modela s kojima ćemo testirati GPRS uslugu nije nimalo slučajan i zapravo je, na kraju, ispao prilično "sretan". Naime, s jedne strane, Motorola Timeport T260 radi tako što "očekuje" da se svi parametri GPRS veze podese u njezinom priloženom softveru na osobnom računalu. S druge strane, Ericsson R520m/T39m sve postavke "pamti" sam, te mu je prilikom ostvarivanja GPRS veze dovoljno poslati naredbu za spajanje praćenu brojem profila (skupom postavki za GPRS) koji tom prilikom želimo koristiti. Stoga je u njegovom slučaju na osobno računalo potrebno jedino instalirati driver za sam mobitel.

Motorola Timeport T260 došla je sa svim potrebnim softverom, a ključni element je Motorola GPRS Wizard. Premda biste sami mogli konfigurirati Dial-Up Networking za ostvarivanje GPRS veze, ova aplikacija to umnogome olakšava, tražeći upis DNS adresa, imena APN poslužitelja i svih ostalih parametara. Na kraju će ovaj "čarobnjak" sam napraviti pozivnu GPRS vezu koju možete pokrenuti iz klasičnog Dial-Up Networkinga ili iz same Motoroline aplikacije. GPRS Wizard zna napraviti pozivnu GPRS vezu bez obzira koristi li se spajanje mobitela s računalom pomoću serijskog kabela ili infracrvenog porta.

Ericsson dolazi s nešto drugačije koncipiranim i u praksi mnogo svestranijim softverom koji se krije iza imena Ericsson Communications Suite. No, dovoljno je već instalirati njegove drivere za povezivanje mobitela ovisno o tome koji ćemo način spajanja koristiti (infracrvena veza, serijski kabel, Bluetooth bežično povezivanje), ali potom sami moramo konfigurirati pozivnu vezu u Dial-Up Networkingu na jednak način kao što bismo to učinili prilikom "običnog" spajanja na Internet, s tom razlikom što prilikom kreiranja konekcije treba izrabrati Ericssonov "modem" kao uređaj pomoću kojega se spajamo. Umjesto telefonskog broja dovoljno je upisati naredbu za spajanje. Sam Ericsson Communications Suite osim toga omogućava podešavanje svih parametara mobitela korištenjem računala (izuzetno praktično!) te, u kombinaciji s Outlookom, slanje SMS poruka. Nama se posebno svidjela mogućnost podešavanja svih parametara mobitela jer to, između ostaloga, uključuje i podešavanje svih podatkovnih GPRS veza, detaljno konfiguriranje WAP-a i odabir profila koje želimo koristiti prilikom spajanja. Ericssonu sve pohvale za ovu aplikaciju!

U oba slučaja, povezujući osobna i prijenosna računala sa svim GPRS mobitelima koje smo imali na testu (i Siemensovi su mobiteli došli sa svim potrebnim driverima za povezivanje s računalom), zaključili smo kako je u slučaju računala postupak povezivanja GPRS mobitela i korištenja GPRS usluge prilično jednostavan - teško ćete pogriješiti, posebice ako već imate iskustva u radu s konfiguriranjem računala za Internet...

   

Situacija 2: Palm OS 3.1 + Motorola Timeport T260

Naši prvi GPRS problemi pojavili su se još prije par mjeseci, kada smo pokušavali konfigurirati Palm OS dlanovnike za korištenje GPRS-a. Iako nijedno računalo s našeg usporednog testa dlanovnika više ne koristi Palm OS 3.1, takvi su uređaji i dalje prilično česti u svakodnevnom životu. Primjerice, Handspringovi prvi Visori i Visor Deluxe imali su ugrađen Palm OS verzije 3.1 i nisu se mogli nadograditi na novu verziju. U spajanju dlanovnika koji koristi Palm OS 3.1 i GPRS telefona imali smo, zapravo, podosta problema. U sistemskom softveru Palm OS-a 3.1 jednostavno su nedostajale neke "sitnice" koje bi omogućile bezbolno spajanje na GPRS. Odlučili smo u ovom slučaju koristiti Motorolu Timeport T260, te smo zaključili kako bi bilo najjednostavnije cijeli postupak spajanja izvesti korištenjem skripte u Palm OS-u i njegovoj aplikaciji Prefs/Network ali Palm OS 3.1 jednostavno nije želio odmah krenuti na izvršavanje skripte ako nije upisan telefonski broj koji želimo birati. Na žalost, u ovom slučaju nismo mogli jednostavno upisati *99# kao telefonski broj budući da je Timeport T260 "očekivao" i postavljanje GPRS parametra prije samog spajanja. Rješenje na kraju nije složeno, stvar radi, ali će vam ipak biti potrebne neke dodatne aplikacije.

Dakle, da biste povezali dlanovnik koji koristi Palm OS 3.1 i GPRS telefon, pratite naše upute:

1. Neizostavno će vam biti potreban ComLink. Možete ga pronaći na stranicama autora: www.teco.edu/~ringwald.

2. Trebat će vam i HackMaster, kojega možete pronaći na PalmGearu (www.palmgear.com).

3. Na dlanovnik instalirajte obje aplikacije: HackMaster i ComLink. Možda će biti potreban jedan reset kako bi stvari normalno

     proradile.

4. U HackMasteru, uključite ComLink hack.

5. Pokrenite ComLink. Uključite opciju Enable ComLink i od ponuđenih opcija odaberite IrComm. (Upravo to - mogućnost direktne

    komunikacije s infracrvenim portom kao sa serijskim portom - je ono što nedostaje PalmOS-u 3.1 kao takvom, a ComLink nam 

    rješava ovaj problem.)

6. Iz aplikacijske grupe System, pokrenite Prefs, pa Network.

7. Napravite novu konfiguraciju, neka se zove "GPRS". Upišite korisničko ime i lozinku ovisno o tome čiju GPRS uslugu koristite.

    Kao telefonski broj, pod Phone, upišite 00. Kada se koristi ComLink, "00" označava da dlanovnik jednostavno odmah treba prijeći

    na izvršavanje skripte.

8. Kliknite na Details. Upišite adresu DNS poslužitelja ovisno o tome čiju GPRS uslugu koristite. Uključite IP Address - Automatic

9. Kliknite na Script te potom upišite sljedeći skript:

Delay: 5
Send: AT+CGDCONT=1,"IP",
Send: "gprs.vipnet.hr","0.0.0.0",0,0
Send CR:
Delay: 1
Send: ATD*99#
Send CR:
End:

(Ako koristite HTcronet GPRS, u trećem retku upišite ime njegovog APN poslužitelja - www.htgprs.hr.)

Nemojte zaboraviti neki od zareza, primjerice onaj u drugom retku. AT naredbu koja postavlja osnovne parametre potrebno je ovako razdvojiti na dva retka budući da Palm OS 3.1 jednostavno "ne zna" poslati AT naredbu dulju od 32 znaka.

10. Kliknite na OK. Uključite IR vezu na svojem GPRS mobitelu, usmjerite ga prema infracrvenom portu dlanovnika i pritisnite gumb Connect. Za sekundu-dvije spojit ćete se na GPRS!

 

Situacija 3: Palm OS 3.1 + Ericsson R520m/T39m

Ako pak koristite neki od Ericssonovih mobitela (R520m/T39m) u kombinaciji s PDA računalom, nije vam potreban cijeli skript iz prethodnog primjera. Dovoljno je jednostavno u skriptu poslati naredbu za spajanje:

Send: ATD *99***<CID>#

pri čemu je <CID> identifikacijski broj profila koji želite koristiti, primjerice:

Send: ATD *99***1#

Profili se namještaju u samom telefonu: Settings, Data Comm., Data accounts, pa nakon odabira nekog profila možete vidjeti njegov identifikacijski broj (CID). Dakle, prije pokušaja spajanja s dlanovnikom svakako podesite "nahranite" svojeg Ericssona odgovarajućim GPRS parametrima.

 

Situacija 4: Palm OS 3.3, 3.5 ili noviji

Povezivanje dlanovnika koji koristi Palm OS 3.3, 3.5 ili noviji s GPRS telefonom mnogo je jednostavnije te vam za to neće biti potrebne nikakve dodatne aplikacije. Jednostavno pratite naše upute:

1. U Prefs aplikaciji na kartici Connection uključite IR to a PC.

2. Na kartici Network, postavite iste postavke kao i za Palm OS 3.1 (DNS poslužitelj, automatsko dodjeljivanje IP adrese, korisničko

    ime i lozinka).

3. Koristite sljedeći skript za spajanje:

Delay: 5
Send: AT+CGDCONT=1,"IP",

Send: "gprs.vipnet.hr","0.0.0.0",0,0
Send CR:
Delay: 1
Send: ATD*99#
Send CR:
End: 

4. Uključite IR vezu na svojem GPRS mobitelu a na dlanovniku kliknite na Connect. Spojeni ste na GPRS!

    Naravno, naš primjer vrijedi za Motorolu Timeport T260; za Ericssonove telefone, koristite naredbu iz prethodnog primjera (ATD  *99***1#).

 

Situacija 5: Windows CE (Pocket PC) + Ericsson R520m/T39m

Naše testirano Pocket PC računalo - Compaq iPAQ 3660 - odlučili smo povezati s Ericssonom R520m/T39m. Postupak je bio prilično bezbolan i uglavnom vrlo sličan onome što bismo radili na "pravim" Windowsima:

1. Pokrenite aplikaciju Settings, odaberite Connections, kliknite na ikonu Modem.

2. Odaberite New connection i upišite ime za novu konekciju.

3. U opcijama Select a modem odaberite Generic IrDA modem (direktna komunikacija preko infracrvenog porta). Brzinu (baud rate) postavite na 38,400 ili 57,600.

4. Kliknite gumb Advanced, odaberite karticu TCP/IP tab i isključite opciju Use IP header compression. Ostale opcije ostavite na njihovim standardnim vrijednostima-

5. Uključite Use specific server address i upišite adresu DNS poslužitelja ovisno o tome hoćete li se spajati na GPRS HTcroneta ili VIP-a.

6. Kliknite na OK, pritisnite gumb Next, obrišite sadržaj polja Country code i Area code.

7. Kao telefonski broj upišite *99***<CID>#, jednako kao u našem prethodnom primjeru. Dakle, uz pretpostavku da je vaš Ericsson R520m/T39m ispravno konfiguriran za korištenje GPRS veze i da su postavke koje želite pohranjene u profilu broj 1, upisat ćete: *99***1#.

8. Pritisnite gumb Next, isključite sve opcije na sljedećoj kartici i konačno pritisnite Finish. Time je stvorena dial-up veza za

    korištenje GPRS usluge.

Da biste se spojili na Internet korištenjem GPRS-a, uključite infracrvenu vezu na mobitelu, a na Pocket PC dlanovniku odaberite Start/Connections te kliknite na ikonu veze koju ste upravo stvorili. Kao korisničko ime i lozinku upišite "38591" ako koristite VIP, ili polja jednostavno ostavite praznima ako koristite HTcronet. Pritisnite gumb Connect i uskoro ćete biti spojeni na GPRS te možete pokretati željene Internet aplikacije (Inbox, Internet Explorer i slično).

GPRS Mobilni telefoni  - Usporedni pregled GPRS mobilnih telefona

 

Internet na krilima GPRS-a

Jesenska kolekcija mobitela 2001. sadrži mnoge GPRS modele – gotovo svaki proizvođač koji drži do sebe već ih je predstavio, ili bi se na tržištu trebali pojaviti upravo ovih dana. Ukoliko se do sada niste susretali s GPRS telefonima – koji će vam biti potrebni kako biste uz svoje prijenosno računalo ili dlanovnik zaista doživjeli «mobilni Internet» - naš pregled trenutačne ponude pomoći će vam da se lakše snađete s ovom novom tehnologijom

GPRS - General Packet Radio Service - nadgradnja je postojećeg GSM sustava koja omogućava brži prijenos podataka. GPRS telefoni počeli su se pojavljivati u prvoj polovici ove godine, no tek ih sada na tržištu postoji dovoljno da biste mogli odabrati onaj pravi za sebe, a mnoge kompanije tek bi ovih dana trebale predstaviti svoje GPRS modele. Tako smo u okviru naše teme o mobilnom Internetu odlučili prikazati šest modela koji se trenutačno mogu pronaći na našem tržištu: Ericssonove R520m, T39m i T65m, Siemensove ME45 i S45, te Motorolu Timeport T260. No, ovaj kratak prikaz GPRS mobilnih telefona shvatite tek kao najavu onoga što slijedi u narednim tjednima: Motorola Timeport T280, Nokia 6310 i 8310, Ericsson T68, Alcatel 511, Samsung SGH-Q100... Većina tih mobitela trebala bi se vrlo brzo pojaviti na tržištu. Detaljniji usporedni test GPRS telefona i GPRS usluge kod oba naša GSM operatera pronaći ćete u sljedećem broju našeg magazina «Moj Moby» (studeni 2001), a ovaj kratak vodič u PC Chipu shvatite tek kao trenutačni pregled situacije na tržištu. Želite li svoje prijenosno računalo ili dlanovnik odmah spojiti na Internet korištenjem GPRS-a, bilo koji od predstavljenih mobitela dobar je izbor.

 

Kako podaci putuju...

Ipak, prije nego što odaberete svoj prvi GPRS mobitel, korisno je poznavati neke osnove načina rada GPRS sustava, budući da o tome ovise i tehničke karakteristike pojedinih modela. Postoji, naime, nekoliko putova kojima GSM operateri mogu krenuti kako bi svojim korisnicima omogućili brže podatkovne usluge i mobilni Internet. Jedno od rješenja koje im stoji na raspolaganju je i HSCSD (High Speed Circuit Switched Data) što je, u početku, čak i osjetno manja investicija jer se radi samo o nadogradnji softvera. Međutim, HSCSD ne podržava nijedan od hrvatskih GSM operatera.

S druge pak strane, GPRS je sa stajališta tehnologije zanimljiviji jer lagano kreće k onome što bi za koju godinu trebala ponuditi 3G telefonija, dakle UMTS (Universal Mobile Telecommunications System). Većina europskih operatera danas tako već ima funkcionalnu GPRS mrežu. GSM mreža "zna" na kojem području postoji GPRS signal tako da ga mobilni telefon može "nanjušiti" i ponuditi GPRS usluge samo u slučaju postojanja GPRS podrške na određenom području.

Krajnjim je korisnicima najzanimljiviji podatak da GPRS, teoretski, podržava brzine prijenosa podataka i do 171,2 Kbit/s, te da su korisnici stalno online. GPRS bolje iskorištava kapacitete GSM mreže tako što koristi više «vremenskih isječaka» - kanala. U praksi, treba ipak znati da mobiteli koji se sada pojavljuju podržavaju maksimalno četiri kanala u prijemu podataka (većina za sada podržava dva ili tri) i jedan u slanju podataka (neki modeli najavljeni za ovu jesen trebali bi podržati i dva kanala u slanju podataka). Budući da jedan GPRS kanal najčešće omogućava prijenos do brzine od 13,4 Kbit/s, to znači da kod mobitela s podrškom za dva kanala možete očekivati prijenos od oko 26,8 Kbit/s, kod onih s tri kanala (većina trenutačno dostupnih na tržištu, uključujući i sve s našeg testa) do 40,2 Kbit/s, a oni s četiri kanala trebali bi se, podržavajući kapacitete prijenosa do 53,4 Kbit/s, gotovo potpuno izjednačiti s modemima na fiksnoj analognoj telefonskoj liniji.

  ... i kako se plaćaju

Valja, naravno, znati da su sve ove brzine koje se spominju - teoretske. Ukoliko se veći broj korisnika u krugu pokrivanja iste ćelije pokuša istovremeno koristiti GPRS uslugom, vremenski isječci, tj. kapaciteti mreže, raspodijelit će se među njima. To znači da uvijek, naravno, postoji mogućnost da će prijenos podataka teći sporije od očekivanog. Valja se uvijek sjetiti kako se radi o bežičnom prijenosu podataka koji podliježe i mnogim drugim ograničenjima: od fizičkih (prepreke koje smanjuju kvalitetu signala) do tehničkih (kvaliteta veze prema Internetu kod samog GSM operatera, mogući povremeni problemi i slično). U praksi se GPRS pokazao kao podjednako dosta dobro rješenje za «mahovit» prijenos podataka (elektroničku poštu, web) te za kontinuirani prijenos («skidanje» datoteka FTP-om).

Korisnicima mobilnog Interneta bit će najvažnije dobro razumjeti kako se prijenos podataka putem GPRS-a naplaćuje. GPRS se tarifira ovisno o količini prenesenih podataka što je, na kraju krajeva, mnogo pravednije od klasične podatkovne veze putem GSM-a, zato što ćete platiti samo one podatke koje ste zaista i prenijeli - bez obzira na to koliko je taj prijenos trajao. To znači da, u konačnici, ako baš niste jako nestrpljivi, i nije toliko bitno imate li GPRS mobitel koji, primjerice, podržava 2 ili 3 kanala. Onaj koji bi podržavao prijenos preko 3 vremenska isječka brže će prenijeti podatke od onoga koji podržava samo 2, ali na kraju će vas taj prijenos podataka stajati – jednako. Većina mobitela – svi prikazani osim Motorole T260 – vodi statistiku o tome koliko ste podataka toga mjeseca prenijeli, slično kao što prate koliko ste minuta razgovarali.

 

Ericsson R520m

Ericsson R520m je, u osnovi, evolucijska nadgradnja modela R320s pa se na njemu lako snaći. Izgledom i dimenzijama vrlo mu je sličan. Tipke su nešto drugačije nego na R320s, a ekran je vrlo sličan, elektroluminiscentni sa odličnim zelenim pozadinskim osvjetljenjem. Za ovaj mobitel mogli bismo reći kako je idealan za spajanje s računalom i priključivanje na GPRS: u trenutačnoj verziji softvera podržava korištenje tri GPRS kanala, opremljen je infracrvenim portom te Bluetooth tehnologijom (koju smo iskušali u kombinaciji s 3Comovom PC Card Bluetooth karticom). Konfiguracija mobitela za korištenje GPRS-a prilično je jednostavna (moguće je definirati nekoliko različitih GPRS profila, što je zgodno ukoliko, primjerice, koristimo GPRS usluge različitih operatera), a tu je i poslovično dobar Ericssonov WAP browser koji je – iako bi u praksi mogao biti i nešto brži u prikazivanju teksta i, posebno, sličica – izuzetno jednostavan za korištenje.

Ugrađeni klijent za elektroničku poštu zgodna je inovacija koja ponajviše smisla dobiva upravo kada se koristi upravo u kombinaciji s GPRS-om, premda naravno nema nikakvih zapreka da se koristi i preko obične podatkovne veze (CSD) iako će vas to, zbog drugačijeg načina tarifiranja GPRS-a i pozivnih veza, u konačnici stajati nešto više. Iako na mobitelu, naravno, nećete imati strpljenja pisati ili čitati dugačke e-mailove, podrška za primanje i slanje elektroničke pošte sasvim je dovoljna kako biste s puta, iz automobila ili iz grada na brzinu provjerili je li vam došla neka poruka koju očekujete ili hitno poslali poruku s nekom važnom kratkom informacijom. Moguće je definirati više POP3/SMTP poslužitelja za primanje i slanje elektroničke pošte. Mobitel će najprije skinuti zaglavlja svih poruka - kako bismo vidjeli tko nam ih šalje, teme poruka i njihove veličine - a potom se pojedina poruka iz Inboxa može u cijelosti učitati (odnosno, onoliko koliko stane u memoriju mobitela - u praksi sasvim dovoljno za pročitati nekoliko običnih, tekstualnih poruka). Mail klijent može se namjestiti tako da se spaja na e-mail poslužitelj svakih 5, 30 ili 60 minuta, a također može automatski raditi i BCC (slati kopiju poruke) na još neku adresu prilikom slanja poruke, što je vrlo praktično ukoliko poruke koje ste sami poslali s telefona želite sačuvati i u e-mail klijentu na računalu kao arhivu.

 

Ericsson R520m

Dimenzije: 130 x 50 x 16 mm

Masa: 105 g

Bežične tehnologije: IR, Bluetooth

E-mail klijent: da

Statistika korištenja: da

Baterija: Li-Polymer, 600 mAh, 200/7 sati

http://www.sonyericsson.com/

Cijena: 2998 kn

Elektromagic, tel. (060) 558-060

Ericsson T39m

T39m je, najjednostavnije rečeno – R520m u manjem i više «seksi» pakiranju. Po softverskim mogućnostima ova su dva modela, naime, potpuno jednaka. Ekran je osjetno veći nego na dosadašnjim modelima T serije: naravno, mnogi će reći kako je i dalje malen u usporedbi s modelima nekih drugih proizvođača pa čak i nekim drugim Ericssonovim modelima ali se u praksi u našim testovima ipak pokazao sasvim dovoljnim. Ipak, ukoliko očekujete kako ćete vrlo često koristiti WAP, možda biste se trebali odlučiti za model R520m, zbog većeg ekrana koji pridonosi boljoj čitljivosti (iako i T39m može prikazati pet redaka teksta, no fontovi su tada prilično mali). T39m također podržava korištenje 3 GPRS kanala u downloadu odnosno jednoga u uploadu ali uskoro bi se trebala pojaviti (za korisnike - besplatna) nadogradnja softvera koji će omogućiti uporabu trenutačno maksimalna 4 GPRS kanala u downloadu. T39m iskušali smo s obje hrvatske GSM/GPRS mreže (HTcronet i VIP) te smo dobili rezultate koji u pravilu odgovaraju našim očekivanjima: od 2 do skoro 4 KB/s (kilobajta u sekundi), ovisno o tome što bismo koristili (e-mail, web stranice, kontinuirani stabilni prijenos većih datoteka). Budući da i T39m posjeduje i infracrvenu vezu i podršku za Bluetooth tehnologiju, to će spajanje sa stolnim ili prijenosnim računalom, ili pak dlanovnikom, učiniti prilično jednostavnim.

T39m, baš poput R520m, vodi vrlo dobru "statistiku" korištenja GPRS-a pa je u bilo kojem trenutku lako provjeriti koliko smo ovoga mjeseca koristili GPRS (odvojeno se prikazuje koliko smo podataka poslali a koliko primili) te koliko su ukupno trajale GPRS veze. WAP browser je isti onaj na koga smo već navikli na Ericssonovim modelima: pregledan je i logičan, iako bi bilo dobro kada bi malo brže "žvakao" pristigle sadržaje.

Usput - što nipošto nije manje bitno kada govorimo o potpunoj mobilnosti - posebno pohvaljujemo dugotrajnost baterije: zahvaljujući smanjivanju prikaza na ekranu na samo jedan redak u trenucima kad se mobitel ne koristi, T39m (isto kao i R520m) uspijeva znatno produljiti trajanje baterije. Čak i kada se koristi osnovna baterija kapaciteta 600 mAh, uređaj uredno "izdrži" do tri cijela dana i noći prosječnog korištenja bez nadopunjavanja baterije.

 

Ericsson T39m

Dimenzije: 95 x 50 x 18 mm

Masa: 86 g

Bežične tehnologije: IR, Bluetooth

E-mail klijent: da

Statistika korištenja: da

Baterija: Li-Polymer, 600 mAh, 200/7 sati

http://www.sonyericsson.com/

Cijena: 3099 kn

Elektromagic, tel. (060) 558-060

 

Ericsson T65m

Ericsson je, sasvim očito, tvrtka koja trenutačno nudi najviše GPRS mobitela na našem tržištu, pa se tako baš ovih dana na tržištu pojavio T65m, GPRS telefon ponešto drugačije koncepcije od prva dva predstavljena Ericssonova modela. Naime, T65m «cilja» na tržište manje zahtjevnih GPRS korisnika koji traže «početnički» GPRS uređaj ali se ipak nisu spremni odreći nekih naprednih opcija. Što se GPRS svojstava tiče, pokazao je iste performanse kao i prethodna dva modela (odličan WAP browser, ugrađeni e-mail klijent, statistiku korištenja GPRS veze...). Prema prvim najavama moguće cijene, koja u trenutku pisanja naše teme broja još nije bila precizno određena, T65m trebao bi predstavljati jeftinu a kvalitetnu ulaznicu u GPRS svijet, bitno ispod cijene modela T39m. No, kako Ericsson T65m nema ugrađeno infracrveno sučelje, a niti podršku za Bluetooth, morate biti spremni na druge načine povezivanja ovog GPRS mobitela sa svojim prijenosnim računalom ili dlanovnikom ukoliko se ikada odlučite na taj korak.

Kad se pojave Bluetooth rješenja za pojedine dlanovnike (za Palmove u obliku SD Card kartica, za Visore u obliku Springboard dodataka) ili veći broj PC Card kartica za notebooke, imat će smisla dokupiti Ericssonov Bluetooth modul koji se na tržištu nalazi pod nazivom DBA-10 i na taj način ovom mobitelu dodati Bluetooth funkcionalnost te ih tako povezati. U međuvremenu, možete dokupiti serijski kabel te pomoću njega spojiti Ericsson T65m sa stolnim ili prijenosnim računalom, a upravo bi se tijekom studenog na tržištu trebao pojaviti i kabel za spajanje na USB port – jedinstveno i do sada prilično neuobičajeno, ali potencijalno vrlo zanimljivo rješenje u svijetu mobitela. Ukoliko ste, dakle, spremni žrtvovati infracrvenu vezu i za sada povezivati mobitel s računalom pomoću kabela, te prvenstveno tražite vrlo simpatičan i kvalitetan GPRS mobitel, o Ericssonu T65m itekako treba promisliti. Ovdje čak niti nismo spominjali njegova ostala svojstva, od kojih većinu dijeli s prethodno opisanim modelima, poput EMS poruka i izdržljive baterije.

 

Ericsson T65m

Dimenzije: 105 x 49 x 18 mm

Masa: 86 g

Bežične tehnologije: ne

E-mail klijent: da

Statistika korištenja: da

Baterija: Li-Ion

http://www.sonyericsson.com/

Cijena: na upit

Elektromagic, tel. (060) 558-060

 

Siemens ME45 i S45

Siemens ME45 i S45 praktički su identični uređaji koji «ciljaju» na vrlo slične segmente tržišta pa zaslužuju i isti opis: razlikuju se samo po «pakiranju» u kojemu dolaze, jer je ME45 otporan na prašinu, udarce i vlagu, dok S45 dolazi u privlačnom dizajnerskom «pakiranju» koje se nastavlja tamo gdje je stala Siemensova serija x35. Ponašanjem Siemensa ME45/S45 u našim GPRS testovima vrlo smo zadovoljni: u kombinaciji s odličnim WAP browserom (koji je vrlo sličan onome na svim dosadašnjim Siemensovim modelima, iako ima nekih manjih "zahvata" i promjena), WAP stranice učitane preko GPRS-a pristizale su i prikazivale se brže nego na drugim modelima koje smo do sada imali prilike testirati. To je naš subjektivni dojam brzine i lakoće korištenja WAP browsera i GPRS usluge na ME45 (GPRS smo iskušali i u kombinaciji s HTcronetom i VIP-om).

Čini se da ME45 i Siemensov browser vrlo brzo "renderiraju" i prikazuju pristigle sadržaje na WAP stranicama, uključujući i slike, što je doprinijelo ovom odličnom dojmu. U bilo kojem trenutku možete saznati koliko ste podataka dotad prenijeli koristeći ME45/S45 te koliko ste vremena proveli na GPRS vezi; posebno je korisno to što ME45 odvojeno vodi evidenciju za surfanje WAP stranicama preko GPRS-a i za korištenje GPRS-a kada je uređaj povezan s osobnim računalom ili dlanovnikom. U testovima prijenosa podataka, kad je povezan s računalom, ME45 je pokazao performanse koje su uglavnom usporedive s drugim GPRS mobitelima i odgovaraju mogućnostima mreža, pa tako ME45/S45 možemo toplo preporučiti onima koji žele ući u GPRS svijet.

Korisnike računala zanimat će podatak da ME45/S45 posjeduje infracrveni port, ali se uz njega već standardno isporučuje i serijski kabel za spajanje na računalo. To je primjer koji se danas rijetko susreće u GSM svijetu, u kojemu u pravilu svaki dodatak mobitelu - a posebno kabel za spajanje s računalom - treba dodatno (skupo) platiti. Uključivanje kabla i pripadajućeg softvera (na mini CD-u) znači da ćete se računalom spojiti preko GPRS-a za samo nekoliko minuta nakon uključivanja ME45/S45. Posebno pohvaljujemo ovo Siemensovo ugodno iznenađenje, nadajući se da će ono ostati praksa i na budućim modelima više klase...

  Siemens ME45/S45

Dimenzije: 109 x 46 x 20 mm

Masa: 99/93 g

Bežične tehnologije: IR

E-mail klijent: ne

Statistika korištenja: da

Baterija: Li-Ion, 840 mAh, 200/5 sati

http://www.my-siemens.com/

Cijena: 3199 kn

Siemens, (01) 6105-381

 

Motorola Timeport 260

Motorolin Timeport 260 bio je prvi GPRS telefon komercijalno dostupan na europskom tržištu. Već pri prvom pogledu na Timeport 260 jasno je kako je nastao ovaj mobitel: popularan model Timeport P7389 nadograđen je GPRS podrškom - i to je, uglavnom - to! Vanjskim izgledom nam se, ipak, Timeport 260 dopada mnogo više od P7389, ponajviše zbog srebrnog kućišta koje djeluje vrlo otmjeno i privlačno. Timeport 260 je, osim toga, nešto lakši, te mu masa jedva prelazi stotinjak grama.

Najvažnije svojstvo Timeporta 260 svakako je upravo GPRS. Prvi Timeporti 260 podržavali su samo dva, no u trenutačnoj verziji softvera podržano je korištenje 3 GPRS kanala. Naša su ispitivanja uglavnom i potvrdila te brzine: razlika u korištenju 2 ili 3 GPRS kanala postala je, nakon upgradea softvera, zapravo vidljiva već i prilikom surfanja po WAP stranicama. Timeport 260 koristi provjereni i pouzdani browser Phone.coma (sada Openwave, a nekad ranije – Unwired Planet) koji se u svakodnevnom radu pokazao dovoljno brzim.

GPRS se na Motoroli Timeport 260 lako konfigurira u samom WAP browseru. Korisnici će svakako znati cijeniti što se uz ovaj model standardno isporučuju i kabel za spajanje na PC, te dva CD-a, od kojih jedan sadrži GPRS Wizard koji pomaže pri konfiguriranju računala za spajanje na Internet putem GPRS-a, a na drugom je TrueSync, program za sinkronizaciju adresara s Outlookom. Sve pohvale Motoroli zbog odličnog sadržaja paketa. Timeport 260 opremljen je, naravno, i infracrvenim sučeljem - tako da vam kabel možda čak niti neće biti potreban. Timeport 260, međutim, ne sadrži neka napredna GPRS svojstva koja će se uskoro pojaviti u drugim Motorolinim modelima i modelima ostalih proizvođača, kao što su e-mail klijent i SyncML, podrška za sinkronizaciju kalendara u mobitelu s kalendarom koji je objavljen na Internetu, pa ćete, ukoliko su vam ove usluge potrebne, trebati potražiti neki drugi GPRS model.

Također, Timeport 260 je po ostalim mogućnostima u potpunosti jednak Timeportu P7389, što znači da se radi o tri band telefonu (900, 1800 i 1900 MHz) ali bez nekih drugih naprednih svojstava – nema čak niti kalendara i alarma, sustav za pisanje poruka prilično je elementaran, a to je ujedno i posljednji Motorolim uređaj koji i dalje koristi "stare" Motoroline izbornike, što znači da nedostaju neke danas sasvim standardne stvari a i da su izbornici pomalo konfuzni pa telefon na prvi pogled djeluje "zapetljano". Ipak, budući da se Motorola Timeport 260 najdulje nalazi kod nas na testu, možemo reći kako se uvijek pokazala vrlo dobrom i pouzdanom – posebno kada smo koristili GPRS.

 

Motorola Timeport 260

Dimenzije: 130 x 46 x 23 mm

Masa: 108 g

Bežične tehnologije: IR

E-mail klijent: ne

Statistika korištenja: ne

Baterija: Li-Ion, 500 mAh, 200/5 sati

http://www.motorola.com/

Cijena: 3099 kn

Ram 3, (01) 3777-052