Početkom
1980. godine počeo je ubrzani razvoj analogne celularne telefonije,
posebno u Skandinavskim zemljama, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i
Francuskoj. Svaka zemlja razvijala je zasebni sustav, tako da su sustavi
bili međusobno nekompatibilni.
Početkom
1982. godine održava se konferencija europskih pošta i telegrafa
(Conference of European Posts and Telegraphs - CEPT ) i formira se radna
grupa (Groupe Special Mobile - GSM ) s ciljem da razviju europski sustav
mobilne telefonije.
Sustav
je trebao zadovoljavati sljedeće kriterije:
dobra
kvaliteta signala
niska
cijena opreme i servisiranja
upotreba
na međunarodnoj razini
mogućnost
upotrebe ručnih aparata
podrška
za neke dodatne usluge (telefaks, priključak računala, CLID...)
spektralna
djelotvornost
ISDN
kompatibilnost
Godine
1989. razvoj GSM-a je prebačen na Europski institut za telekomunikacijske
tehnologije (European Telecomunication Standards Institute -ETSI) i faza I
GSM specifikacija je objavljena. Komercijalna upotreba počinje sredinom
1991. i već dvije godine kasnije postojalo je 36 GSM mreža u 22 zemlje.
Iako je GSM europski standard, u svijetu postoji preko 200 GSM (uključujući
PCS1900 i DCS1800) mreža u 110 zemalja svijeta. Početkom 1994. postojalo
je 1.3 milijuna GSM pretplatnika, dok ih je u listopadu 1997. zabilježeno
55 milijuna. Groupe Special Mobile je promijenio naziv u Global System for
Mobile Communications - globalni sustav mobilne telefonije. [1]
GSM
preporuke su pisane na preko 8000 stranica što dovoljno govori o složenosti
samog sustava.
GSM
sustav je u potpunosti digitaliziran, što omogućuje povećanje broja
korisnika, kvalitete, korištenje dodatnih servisa i kompatibilnost sa
drugim sustavima. Sustav omogućuje upotrebu na velikim područjima koja
su "prekrivena" ćelijskom strukturom (korisni signal koji
emitira pojedinačna bazna stanica tvori ćeliju) i to od mikroćelija (
promjer 200 metara ) do makroćelija (35 km), sa mogućnošću upotrebe u
pokretnom vozilu ( do brzine 250 km/h ). Osim prijenosa govora tj. klasičnog
telefonskog razgovora, omogućuje se slanje telefaksa, priključka računala
(prijenos podataka da max. 9600 bauda), slanje elektroničke pošte
(e-mail).
Sustav
koristi TDMA i frekvencijski multipleks. Signali se prenose koristeći
GMSK modulaciju.
Širina
frekvencijskog pojasa kod GSM sustava je 25 MHz, frekventno područje za
vezu mobilna jedinica-bazna stanica je 890-915 MHz a za vezu bazna
stanica-mobilna jedinica 935-960 MHz. Frekvencijski pojas od 25 MHz se
dijeli na 125 kanala, od kojih je svaki frekventnog opsega 200 kHz.
Neznatan gubitak informacije u okolnim kanalima je dozvoljen i taj gubitak
je minimiziran zahvaljujući GMSK modulaciji. Ovakve odvojene frekvencije
za prijem/predaju signala omogućuju lakši istovremeni dvosmjerni
prijenos. Pojedinačni kanali su podijeljeni na višestruke okvire (engl.
multiframes, sadrži 26 okvira), okviri su podjeljeni svaki na 8
vremenskih raspora (engl. time slot), vremenski raspori su opet
podijeljeni na 8 polja (engl. fields). Vremenski raspori traju 0.57 ms i
omogućuju protok od 156.25 bita informacije. Od 8 vremenskih raspora
jedan je za slanje, drugi za primanje dok ostalih šest vremenskih raspora
služi za slanje kontrolnih signala.
Skakanje
frekvencije upotrebljava se da interferenciju smanji na prihvatljivu
razinu. U principu skakanje frekvencije ima prednosti u toj činjenici da
smetnja može biti smanjena, ako je smetajući signal sadržan samo u
uskom dijelu spektra signala preko kojeg željeni signal skače.
Trenutna
verzija GSM sustava podržava rad na 22.8 kbs jednosmjerno (full rate) i
11.4 kbs dvosmjerno (half rate).
Sustav
je ISDN kompatibilan i podržava brzinu do 9.6 kb/s.